U aktuelnom Vučevićevom kabinetu ponovo u ministarskim foteljama sede jedan do drugog dvojica starih asova čija su imena vezana za aferu "Helikopter". Jedan se vraća na velika vrata, to je, pogađate, Zlatibor Lončar, koji je suvereno stolovao kao ministar zdravlja od 2014. do 2022. godine. Drugi je samo promenio fotelju i nakon kruga "dvojkom", preko direktorovanja u BIA i ministrovanja u Brnabićkinoj vladi na čelu policije, eto ga ponovo u svom nekadašnjem resoru, na mestu ministra odbrane, sa koga je ekspresno smenjen Vučićevim ukazom pre nekoliko godina zbog izjave "da voli novinarke koje lako kleknu". To je, naravno, čarapanska delija Santos keramičar Bata alijas Bratislav Gašić. Zato u celosti prenosimo još jedan post sa bratskog nam bloga "Običan čitalac" (eto ti nepotizma 😊), na kome je objavljen leta Gospodnjeg 2017, četrnaestoga maja po novom kalendaru. Ovaj je tekst umnogome anticipirao neka dešavanja koja su usledila, ali to nikako ne znači da je intencija priređivača da reči jednog Običnog čitaoca sa ove vremenske distance proglasi proročkim. Opušteno, dakle, pročitajte naredni tekst čiji je glavni junak jedna od glavnih iliti "najčešćih" Vučićevih podguznih muva, Bata Santos, kruševački zevzek kome je omiljena odevna kombinacija crno odelo i braon cipele. E tako su leta prošla, Gaši starost došla, ali on, kao ni onaj njegov imenjak iz čuvene pesmice Čika Jove Zmaja, nikako da shvati da crne cipele i tvrd kurac nikada ne izlaze iz mode!
Gašića za preCednika Vlade
(Apel gospodaru Vučiću)
Nije me dugo bilo, uvaženi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno. Ne bi se moja malenkost ni sada usudila da se oglasi da mi se opet nije javio onaj moj prijatelj iz malog grada u unutrašnjosti, takođe običan čitalac, pogađate već. Slaveći izbornu pobedu gospodara Vučića taj moj prijatelj je došao na ideju da jedan njegov sugrađanin - propali keramičar, kontroverzni biznismen dobije mandat za sastavljanje Vlade kada novoizabrani predsednik Republike preuzme dužnost. Nema veze što je taj kontroverni biznismen (čitaj: tajkun) dužan milione i milione državi na ime poreza i uskraćivanja doprinosa za socijalno i zdravstveno osiguranje r(j)adnicima što su imali ili još uvek imaju tu (ne)sreću da budu zaposleni u firmama koje su vlasništvo ovog tajkuna i njegove familije. Nije bitno što se Vučić i njegovi satrapi poput Che Julina busaju u ratničke i radničke grudi i kunu u borbu za prava radničke klase…
Da malo bolje pojasnim: reč je o ex ministru odbrane koji je Srbiju spasao od poplava ploveći u čamcu sa pojasom za spasavanje preko grudi, a sa sve pratnjom i tv ekipom Javnog servisa koje su zauzele 90% pomenutog plovila, dok je preostalih 10% zauzeo sam ministar jer inače ima veliku glavu (obično je sadržaj sive mase kod ovakvih primeraka cephalopoda obrnuto proporcionalan volumenu cefalusa), pa one dve jadne babe što je trebalo da ih izvuku iz poplavljenih kuća nisu imale gde da stanu nego su ostavljene na milost i nemilost vodenoj stihiji.
Da ne dužim (bilo bi pretenciozno da kažem: da Vas ne držim u neizvesnosti), pogađate i znate već da je junak današnje pripovesti Santos keramičar Bata alijas Bratislav Gašić, koji je tom prilikom, tvrde zli jezici, u poplavljenom Obrenovcu jednoj od pomenutih baba rekao: „Ima od jednog pesnika ovakav stih: 'Premnogo ti je vode, draga sestro, pa se ne usuđujem da pustim još i svoju suzu'...“, želeći valjda da na novinarsku ekipu ostavi utisak erudite kome poetski diskurs služi kao pokriće za izostanak emotivne reakcije u jednoj tako prozaičnoj situaciji kakva je poplava, devastacija imovine (a šta znači mizerija od jednosobnog, eventualno dvosobnog nekomfornog stančića u posedu nekog jadnika, običnog čitaoca jednom ovako poetski nadarenom Vučićevom saradniku koji je do para došao švercom kafe i još koječega, te naravno utajom poreza i zakidanjem od države čiji je jedan od najizrazitijih predstavnika u tom momentu bio) i gubitak ljudskih života. Cilj opravdava sredstva...
Imao je ludu sreću Gaša da tada tv kamere nisu zabeležile ovaj njegov citat, ali su nešto kasnije u Trsteniku, kada je ministar izjavio da voli novinarke koje lako kleknu, televizijski poslenici bili neumoljivi, pa se video zapis Gašićeve seksističke izjave raširio poput virusa svim elektronskim medijima sa nacionalnom i lokalnom frekvencijom, a štampa je danima pisala o gafu homo ministrusa neanderthalensisa. Gospodar Vučić nije imao kud, morao je da smeni ministra neandertalca, uz tužbalicu da smenjuje jednog od svojih najboljih, najsposobnijih i najodanijih saradnika.
Ah, da – nekako smetnuh s uma tzv. aferu “Helikopter”, koja je prethodila Gašićevom “mačo” ispadu u Trsteniku. Valjda zato jer je tada stradalo “samo” sedam ljudi! Gašić je kao prvi čovek vojske u sadejstvu sa ministrom zdravlja Lončarom, uprkos lošoj sinoptičkoj situaciji, podigao vojni helikopter da pod maskom humanosti spasava novorođenče iz Novog Pazara. Kako rekosmo – cilj opravdava sredstva – humanost je bila samo izgovor, a cilj ove dvojice Vučićevih najbližih saradnika je bila samopromocija. Praznoglavi tajkun sa licem žalosne sove i doktor Zemunskog klana (raskrinkao ga bivši koalicioni partner, pošteni Velja Ilić kada ga je gospodar Vučić razvlastio) čekali su u Surčinu da helikopter sleti i da se oni kao pravi humanitarci slikaju sa spasenom bebom. Sve se zakomplikovalo, jer se velika čelična ptica, iako su njome upravljali vrhunski letači, srušila i tom prilikom je stradala kompletna posada helikoptera, medicinska ekipa koja je bila u pratnji i nesrećna beba, stara svega nekoliko dana, koju je altruista Gašić želeo da spase. Gašić i Lončar su, umesto da spasavaju šta se spasti može, pobegli sa surčinskog aerodroma glavom bez obzira. Skrupula ova dvojica nikada ni imali nisu, jer da su ih imali ne bi bili to što jesu! Niti jedan od njih zbog ove afere nije pozvan na odgovornost, a na ostavke naravno nisu ni pomišljali. Ostavka mu ponajviše dođe kao svojevrsni lični moralni čin, a da pokrećemo etičko pitanje kada je o srpskim političarima reč... Akcident u Surčinu je manje-više zataškan i o njemu se sve manje govori… Zaborav je ubijanje istine, a istina se lako da sakriti, pogotovo zato što je udes prošao sa tako “malim brojem žrtava”.
Ako je Gašić sa IQ minus beskonačno najsposobniji saradnik gospodara Vučića, možete misliti kakve su onda ostale njegove podguzne muve ovaploćene u habitusima Sline dr Neše, Mihajlović masnoguze Zorane ili Julinog Che Aleka, uvaženi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno. O brkatom deliji koji je u međuvremenu obrijao mustaće - koalicionom partneru SNS-a i još jednom tajkunu nedavno pristiglom iz podužeg egzila u Rusiji, gde se sklonio izmičući pravdi, ingenioznom Pećancu Bogiju Kariću, čoveku kome Srbija duguje za svoj preporod do koga je došlo izvozom zelene salate - i da ne govorimo. Gospodar Vučić je smenjujući Gašića u Skupštini neprestano ponavljao da to naravno nije kraj njegove karijere, da on kao premijer i SNS kao stranka itekako računaju na njega i njegovu genijalnost, sve u svemu: nešto kao da vreme nesuđenog keramičara i suđenog biznismena, sportskog radnika, ministra etc tek dolazi…
S pravom su onda politički analitičari kojih Srbiji ne manjka, dnevno-politički komentatori i ostala novinarska bratija (i sestrinstvo novinarsko takođe, da ne kažete posle kako ovaj obični čitalac proziva ex ministra za polnu diskriminaciju a ni samome mu ista nije strana) videli Gašića te na ovoj te na onoj funkciji. Čas se govorilo o Gaši kao novom šefu BIA-e, čas o Gaši ministru nauke, tehnologije (i “održivog” razvoja), a spekulacije o Gašiću kao direktoru ovog ili onog javnog preduzeća u kome su prinadležnosti rukovodilaca izražene iznosima od po nekoliko stotina hiljada dinara ne silaze sa novinskih stranica. Bati Santosu svakako ne nedostaje stručnost, po vokaciji je kontroverzni biznismen, po zanimanju keramičar, pa je valjda zato svojevremeno imenovan za ministra odbrane. Zašto onda ne bi mogao u državi Srbiji biti bilo šta drugo. Namerno kažem u državi a ne u Republici Srbiji, jer država može biti uređena i kao monarhija, pa bi onda Gaša, gle čuda, mogao postati ako ne suveren sa kraljevskim insignijama a ono bar regent kakav je recimo između dva svetska rata u Mađarskoj bio admiral Horti. Mikloš je Horti kao čuvar vladarskog trona u koji kraljevska stražnjica nikada nije zasela proveo skoro trideset godina, vladajući autoritarno uveo je Mađarsku u WW2 na strani Sila osovine, pa ko zna šta bi se izrodilo tek iz Gašinog regentstva, Bože nas sakloni… Horti je bio školovan mornarički oficir, poslednji komandant austrougarske carske mornarice, a Gaša je “diplomirani” keramičar koga za funkciju regenta ponajviše kvalifikuje to što je do skoro bio ministar vojni, mada o vojsci zna taman koliko i njegova baba Živana (ili kako mu se već zove bakutaner)… Dakle(m), nije gospodar Vučić toliko odlepio da za čuvara srpskoga prestola na koji bi posle eventualno mogao da zasedne i onaj tupan Aleksandar Karađorđević postavi Batu Gašića. Komparacija sa degenerisanim Karađorđevim potomkom bi i jednom zevzeku kakav je Gašić išla u prilog. Ipak je Gaša u odnosu na princa zvanog BEEE nepatvoreni aristokrata, pogotovo stoga jer dolazi iz carskoga grada – iz Kruševca i ima retro friz sa šiškama koje mu padaju u oči. Jes’ da više podseća na rundavog avlijanera nego na šnaucera sa pedigreom i malo više na drumskog razbojnika iz vremena prohibicije koji šljoma jeftinu brlju nego na princa Valijanta, ali nema veze. Da ne raspredamo o tome na šta tek podseća onaj “idiot” Aleksandar Karakurčević, što bi rekao Šešelj…
Spekuliše se od onomad da bi Gaša kao iskusni švercer kafe mogao da postane ministar policije ukoliko se gospodar Vučić odluči da za mandatara imenuje svog najvernijeg satrapa Nešu Slinu. Msm da bi Srbija u tom slučaju, kao i nebrojeno puta do sada, mnogo izgubila, jer pravi čovek ne bi u pravo vreme bio na pravom mestu. Jes’ da je Gašićevo iskustvo na polju šverca zavidna preporuka za funkciju prvog čoveka MUP-a, ali neka izvine Vučić – šta je to što Slinu preporučuje za premijera?! Lažni doktorat? E onda i magarac iz Kruševca ima svog konja za tu trku!
Mada Gaša tvrdi da je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Nišu pre godinu-dve, regularnost njegovog studiranja i sticanja akademskog zvanja nikada nije do kraja razjašnjena, upravo kao ni pomenuti nesrećni doktorat njegovog partijskog kolege Neše Sline ili diploma menadžera još uvek aktuelnog predsednika Republike Nikolić master Tomislava. Ne znam da li ste primetili, a i pisao sam čini mi se već o tome, uvaženi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno, otkako sve dublje tonemo u fekalije, da ne kažem baš u govna, naročito master menadžera – te za ovo te za ono – koji su studije sprinterski pretrčali na raznoraznim “Megatrendovima” imamo kao vibratora falusnog oblika u prodavnici seksualnih pomagala, da ne kažem baš – imamo ih pun kurac! Sve i da je je Santos keramičar Bata potpuno legitimno stekao fakultetsku diplomu i dalje je koeficijent njegove inteligencije i nivo istinskog obrazovanja koji ovaj tupan poseduje granična vrednost osnovne jedinice SI sistema za merenje količine debilizma po glavi stanovnika. Pa kud ćeš bolju referencu za premijera od toga?! Potpuno je nebitno da li je Gaša učio ili kupovao ispite poput mnogih drugih njegovih kolega. Kolega biznismena i kolega političara. Kolege keramičari uglavnom ne kupuju diplome, mada je i Gašina diploma keramičara pod znakom pitanja. Velikim ? znakom? pitanja?
Evo šta mi je onaj prijatelj iz malog grada u unutrašnjosti, takođe običan čitalac, Gašićev sugrađanin, napisao o Gašinom “slavnom vojevanju” kroz kruševačke obrazovne institucije, što ga je posle preporučilo za ministra vojske. Bez mornarice. U periodu između dva svetska rata Kraljevina Jugoslavija je imala Ministarstvo vojske i mornarice. Sreća da je Srbija kontinentalna zemlja, zamislite da je jednom zevzeku poput Gašića uz vojsku poverena još i mornarica… Prošli bismo gore od Napoleonove flote kod Trafalgara. Ne bi nam ostao niti jedan jedini bojni brod taman da se na srpskom admiralskom komandnom mostu nalazi i sam Nelson. Ma, ni patrolni čamac ne bismo sačuvali. Kad malo bolje razmislim (ako imam čime J) znali su dobro Crnogorci kome će Vučić poveriti Ministarstvo odbrane pa su na vreme zapalili. Htedoh reći napustili brod koji tone a kojim zapoveda, gle čuda, glavom i bradom admiral keramičar!
Dakle(m), oprostite na digresiji, evo šta mi je onaj prijatelj na moj upit doslovno napisao o Gašiću. Nisam, verujte, uvaženi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno, poput Dragana J. Vučićevića da objavljujem neproverene informacije po cenu senzacionalizma. Nisam čak ni novinar. Samo mali i ubogi rab Božji Običan čitalac, kome možete verovati ili ne, ali se ovi navodi koji slede lako daju proveriti:
“Dragi Obični čitaoče,
Bratislava Gašića znam još od osnovne škole, mnogo, mnogo pre onog perioda kada će početi da drma našim gradom pod Bagdalom kao Bata Santos. Mi, školski drugovi, smo ga tada zvali Gaša. A Gaša je bio upravo onakav kakvim je čika Jova Zmaj predstavio njegovog imenjaka u istoimenoj poučnoj dečjoj pesmi. Nije ga “htela” škola, što bi rekao Noca, moj ratni drug. Osmoletku je nekako otaljao ali je ostalo zapamćeno da je bio veoma problematičan. Bio je, možda, jedan od trojice-četvorice učenika iz naše generacije koji su propušili u sedmom ili osmom razredu, a na osnovce pušače se tada gledalo kao sada na narkomane. Bežao je sa časova i nosio žensku, ali baš žensku minđušu. Tek da se zna da nije Đinđić bio jedini političar sa minđušom… Ipak, za razliku od Đinđića kod koga je nošenje minđuše imalo neku pozadinu, da ne kažem dublji smisao kod Gašića je to, uz dolazak na časove na rošulama, predstavljalo nedefinisani i neartikulisani performans, nevešti pokušaj da se i on po nečemu izdvoji, da nekako bude u centru pažnje. Jer ni u čemu se posebno isticao nije – bio je ispod proseka u školi, a svakako nije imao umetničkih ili sportskih afiniteta, mada mu to kasnije nije smetalo da mešetari u sportu, “perući” tako svoj nelegalno stečeni novac i predstavljajući se pritom, bez imalo blama, kao sportski radnik.
Srednju školu je Gaša završio na jedvite jade. Bilo je to u vreme školovanja po tzv. “Šuvarovom sistemu”: gimnazije nisu postojale, a srednja škola je imala dve faze usmerenog obrazovanja – dve godine zajedničkih osnova, a potom se na osnovu uspeha u toj prvoj fazi upisivalo na strukovno usmerenje sa zanimanjima trećeg ili četvrtog stepena. Gašić nije imao dovoljno bodova da se upiše ni na keramičarski zanat, ali mu je ćale imao nekih veza, msm čak da je bio nekakav direktor, pa je na osnovu lekarskog uverenja da je “nesposoban” za proizvodna zanimanja uspeo da se upiše na smer građevinski tehničar. Nije mi samo jasno otkad je građevina neproduktivna delatnost.
Kakav je tu đak bio i kako je uspeo da se dokopa kakve-takve diplome, najbolje je da pitate njegove školske drugove. Reći će vam ne samo da je bio ubedljivo najgori đak te generacije, nego i mnogih generacija koja su pohađale ovaj smer pre, ali i posle njega. Da nije bilo tate, raznoraznih veza i vezica on bi i dan-danas bio “počasni” đak te škole, koga od mature deli još samo (ko zna koji po redu) popravni iz matematike, fizike i koječega… Manje-više to što je bio rđav đak, bio je, naročito kada je pohađao više razrede, glavni u šikaniranju učenika koji su tek upisali školu, a žive na periferiji grada ili dolaze, ne daj Bože, sa sela. Kruševac je mali grad, a Gaša ima kuću u strogom centru, pa mu je, kao najgorem đaku i najvećoj neznalici, dežurnoj budaletini koja svima služi za sprdnju i podsmeh, ovo valjda bio jedini adut kojim je mogao da se ističe. Bar on je tako mislio. Zato je sadistički maltretirao mlađe od sebe, nemoćne da se suprotstave i odbrane pred Gašinim "argumentom" kakav je kuća u gradu.
Maturirao je nekako Gaša uz pomoć štapa i kanapa (čitaj: tate) i onda je odmah našao neku nesrećnicu koja mu se podala pa joj je napravio dete. Ko da objasni zevzeku koji se konačno dočepao p..ke šta je metoda prekinutog snošaja (kao u onom vicu kada crnogorski par vodi ljubav i u kritičnom momentu Crnogorka uzvikne: ”Ne u mene, ne u mene!“, a Crnogorac nonšalantno uzvrati: „Jok, no ću u sebe...“), o kontraceptivnim sredstvima i da ne govorimo. Tako se Gaša oženio već u devetnaestoj ili dvadesetoj godini. I odmah se uz pomoć oca zaposlio u „Zakićevu“, kako zli jezici tvrde, kao keramičar ili, kako on sam kaže, kao baštovan, Bog će ga znati. Svejedno, uostalom. Nije se tu dugo zadržao, uskoro su počeli ratovi, sankcije, nemaština, glad, nedostatak svega i svačega... Meka i Medina za sivu i crnu ekonomiju, lov u mutnom u kome se Gaša, baveći se raznoraznim nelegalnim rabotama, a ponajviše švercom kafe, snašao mnogo bolje nego guska u magli, postao kruševački Don Korleone i uzdigao se do jednog od najbližih Vučićevih saradnika.
Fakultet je „završio po ubrzanoj proceduri“ kao i mnogi njemu slični, pa mu funkcije kradonačelnika Kruševca i ministra vojnog dođu kao nekakav logičan sled u njegovoj više nego uspešnoj karijeri. U biografiji Bate Santosa na Vikipediji piše da govori grčki i engleski jezik, ne znam zašto je to važno napomenuti, ta valjda se podrazumeva da jedan ministar treba da „špreha“ strane jezike. Ili možda to i nije preporučljivo. Evo, Dačić na primer – čovek je šef diplomatije, a engleski pojma nema! Govori čovek srpski da ga ceo svet razume, a ne kao Gaša em ekonomista, em poliglota i opet ga prozivaju te za ono te za ovo. Kakvi smo mi Srbi samo olajavamo i opanjkavamo bolje od sebe. Lično ne bih mogao da se zakunem da je Gaša regularno priveo studije kraju, ali je, provereno, završio visoke škole, jer mu je (što bi rekao moj komšija Sloba Šetrhend) - dok se provlačio kroz obrazovni sistem na jedvite jade pohađajući nastavu u Kruševcu – učionica bila smeštena na drugom spratu.
Zato ga najtoplije preporučujem gospodaru Vučiću za novog mandatara, mi smo se Čarapani pokazali kao pouzdani na toj odgovornoj državničkoj poziciji. Imali smo svojevremeno, u doba samoupravnog socijalizma, Desimira Jevtića, koji je za vakta SFRJ bio predsednik srpskog RIV-a (Republičko izvršno veće, odnosno Vlada - prim. OČ), red je da još jedan naš sugrađanin posle toliko godina zasedne u premijersku fotelju. Gašić, rekao bih, ima velikih izgleda da formira novi kabinet jer Desko je važio za bezmozgovića sa najvećom glavom u Kruševcu, a Gaša ga u stopu sledi u tome. Jedino se ne sećam da je Jevtić nosio braon cipele uz crno odelo, dok Gaša, uz retro friz, bez blama sledi taj trend koji je na našu javnu scenu, direktno sa hodočašća u Bombaju doneo msm Mitar Mirić. Ili Ljuba Aličić, nisam baš siguran.
Toliko o Gaši ovom prilikom iz njegovog i mog Kruševca. Od koga je dobro je, o kome je – još je bolje. Mogao sam mnogo gorih stvari i na mnogo maliciozniji način da ti odgovorim na ovaj upit o njemu, ali ne ide – zemljaci smo, a i nešto sam žovijalan danas, žena mi dala jutros, bilo dvaput bez vađenja. Kad mogu da ne vade intelektualci poput Gašića, pa što bismo se zamarali oko takvih trivijalnosti mi obični čitaoci. A za ručak prvi put ove godine imamo sarmice od vinove loze, krčkaju se polako, miriše cela kuća, odoh da kupim kiselo mleko, ide sa sarmicama kao braon cipele sa crnim odelom. Ili kao crne cipele uz svako odelo. Ne znam ni ja više šta je ispravno, najbolje da pitaš Batu Santosa, on će već znati :-). Onda(k) ću da tresnem jednu pa da ručam, jebe mi se, da ti kažem pravo, i za Gašića i za Vučića i za svu tu bulumentu.
Srdačno,
Tvoj prijatelj
takođe običan čitalac“
U pravu si, dragi prijatelju, dosta je razglabanja o Gašiću, vreme je ručku. Pitam se zašto sam se i ja upuštao u ovo besciljno raskrinkavanje jednog takvog zevzeka. Kada sam se već upustio u ovu jalovu rabotu moram da se osvrnem na još nekoliko važnih podataka o njemu koje si ti namerno ili slučajno prećutao, pa odoh i sam da je’m ‘leba. Nisi pomenuo repliku Njegoševe kapele koju su on i njegov brat Boban, uz finansijske injekcije još nekih tajkuna, podigli na Bagdali iznad Kruševca na državnom zemljištu, valjda u nameri da im to bude porodični mauzolej i tik uz nju crkvu posvećenu Svetom Jovanu Krstitelju. SPC im je odmah uručila indulgencije u vidu ordena Svetog kralja Milutina (nije bitno poreklo novca, popovi nisu gadljivi na pare). Bata je, što neposredno, što posredno vlasnik nekoliko lokalnih medijskih kuća širom Srbije koje su mu paravan za nelegalni biznis i preko kojih protežira svoju učinkovitost na poslovnom i (naravno) intelektualnom planu. Rođeni brat Santos keramičar Bate, Boban Gašić, vlasnik firme “BG product”, takođe tajkun, poznat po osionom ponašanju, još je veći kabadahija od njega...
Kada sam rešio da podelim sa Vama, dragi Čitaoče, obični ili neobični, svejedno, ova svoja saznanja o Gašiću najpre sam zamislio da to bude u formi nekakvog otvorenog pisma Vučiću. Ipak sam odustao od toga. Ko sam ja – neki tamo mali, malecni, ovolicni obični čitalac koji se usuđuje da se otvorenim pismom, pred Bogom i ljudima, obrati njegovom “veličanstvu” eksplicitno. Gospodaru Vučiću lično. Neka ovi prilozi biografiji najuspešnijeg srpskog keramičara budu svojevrsna pouka mladima da se poštenim radom i poštenim zanatom može dogurati do ministarskog, pa i premijerskog statusa. Opet nikako ex cathedra, ko sam ja da bilo kome “solim” pamet. Znaće već svako od Vas ponaosob, ma kom uzrastu pripadao, na koji način valja percipirati ovu pripovest.
Sve treba primati s rezervom, pa i ovu priču o Gaši, ktitoru crkve na Bagdali iznad Kruševca. Velikaši su vazda gradili sebi zadužbine, što se i Gaša ne bi upisao u red zadužbinara i tako podigao sebi večni spomenik. Za neku godinu, kada mi koji sada hodamo zemljicom našom Srbijicom i umišljamo da živimo, ne budemo više ništa umišljali ostaće samo crkva Svetog Jovana na Bagdali sa ktitorskom kompozicijom među freskama na kojoj se Santos keramičar Bata uzvisio među svece. I pokraj crkve kapelica identična onoj na Lovćenu. Na Lovćenu Njegoš spava, na Bagdali Gaša. I dok on počiva u miru internetom na nekom davno zaboravljenom blogu pod nazivom "Običan čitalac" još istrajava ovaj tekst o njemu, koji ga raskrinkava kao nevaljalca i prevaranta. Ako još bude interneta.
Facebook stranica Običan čitalac:
Коментари
Постави коментар